Publikacije

Album “Alen Kopunović Legetin – Cantantibus Organis” dostupan je na svim prodajnim mjestima Croatia Recordsa te na webshopu.

https://youtu.be/PyunvzzhSqY?si=EyCM2FRSes9jPeFf

“Ovaj nosač zvuka posvećujem ponajprije požeškom biskupu msgr. dr. Antunu Škvorčeviću, zatim Požeškoj biskupiji, te svim crkvenim glazbenicima koji djeluju na području Požeške biskupije kao poticaj i zahvala Bogu za dar glazbe, kroz koju pjesmom i sviranjem uzdižemo duše Bogu. Zahvaljujem Požeškom stolnom Kaptolu sv. Petra na ustupanju termina za snimanje, katedralnom župniku Mariju Večeriću na asistiranju tijekom snimanja, Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske te producentu i ton majstoru Damjanu Piroviću”, riječi su Alena Kopunovića Legetina.

RECENZIJA ALBUMA „CANTANTIBUS ORGANIS“ ALENA KOPUNOVIĆA LEGETINA

Ovaj nosač zvuka svojim imenom Cantantibus organis odaje nomen et omen, ime i prvotno značenje orguljske glazbe potrvrđujući pravilo konstitucije o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium Drugog vatikanskog koncila o važnosti orgulja, a mogu slobodno dodati i orguljaša koji kao subjekt priče čini da orgulje kao tradicionalno glazbalo svojim zvukom može „crkvenim obredima dodati divan sjaj te srce veoma uzdići k Bogu i k nebeskim stvarima.“ (br. 120). U ovom hvalevrijednom projektu slave i zahvale u prvi plan istupa promišljanje u odabiru dijela i načina izvedbe kontemplativnim srcem koji vidi jasnije i sjajnije, toplije i ljudskije, komunikativnije i zaigrano kao u daru Mudrosti koja se igrala dok je stvarala. Svaki registar odabran je po pozivu srca u molitvi pred Izvorem ljepote i sjaja, a opet nenametljivo i jasno, kao po uzoru svete Cecilije koja je uzvikivala „fiat cor meum et corpus meum immaculatum“. Iz tog i takvog srca izvire i ovo promišljanje velebnih dijela orguljaške tradicije slijedeći nove izražajne mogućnosti u sakralnoj glazbi. Čak i pohvala smrti i životu zvuči na istom tragu, ispunjena nebeskim spokojem u svjedočanstvu Passie u pijevu orgulja cantantibus organis ili cantatibus origis (pjevajući dok su je mučili), pa ovaj zvučni zapis postaje svjedočanstvo jednog životnog (glazbenog) puta ispunjenog vjerom koja u svim nijansama života zna pronaći pijev (skladbu) koja odgovara tom duhu svjedočanstva Logosa koji pokreće sve note iz jednog instrumenta stvorenog za slavu Božju ujedinjujući u sebi sva glazbala kojima se slavi, hvali i časti Krist Gospodin. Iako od 18. stoljeća orgulje poprimaju i svoju prepoznatljivu likovnu dimenziju kao protutežu oltaru te tako postaju značajan element ljepote uređenog crkvenog prostora sa svojim umjetnički obrađenim kućištima, one postaju posebno prikladne za koncerte duhovne i crkvene glazbe. O tome svjedoči velebno djelo njemačkog majstora orgulja Wolfganga Eisenbartha iz 2007. godine koje obogaćuje Požešku biskupiju svojim osebujnim tonskim izričajem koje je dar msgr. Antuna Škvorčevića i svojevrsna zahvala vrsnog orguljaša Alena Kopunovića Legetina. Skladbe dodiruju cijelu liturgijsku godinu u stilskoj lepezi od 17. do 21.stoljeća glazbenog izričaja u tematskom skladu koji, fokusiran na Riječ koju slavi, ostaje usmjeren na njeno bogatstvo pretočeno u neponovljiv doživljaj veličanstvenih i raskošnih zvukova „kraljice instrumenata“. No valja istaknuti uratke koji odišu neprolaznom ljepotom koja se ponajprije nastanila u srcu uzvođača, a to su: Electa ut sol (cinq invications) Henria Dalliera (1849.-1939.) u kojoj orguljaš kontemplira Onu koja zaogrnuta Suncem rađa Sunce i isijava ga. Zatim Bist du bei mir BWV 508 Johanna Sebastiana Bacha (1685.-1750.) u obradi za orgulje samog izvođača u kojemu priređivač prepoznaje gotovo ramantičarsku stranu Bacha u vječnoj melodiji koja resi ovu skladbu. Možemo izdvojiti svevremensku Hallelujah iz oratorija Messijah HWV 56 Georga Fridericha Handela (1685.-1759.) koja prati zbor uzvišene i neprolazne ljepote i Fiat Lux Theodorea Duboisa (1837.-1924.) koja nas uvodi u sonorno viđene knjige Stvaranja. Treba spomenuti i praizvedbu hvalevrijedne skladbe koja svojom glazbenom semantikom pripada suvremenim djelima Sursum corda Josipa Prajza (1994.). Ono što objedinjuje sve autore i skladbe naznačeno je riječju naziva albuma „Cantantibus“ koje se u svakoj skladbi uočava kao misao vodilja. Autor ne samo da svira već i pjeva-cantantibus sve uratke čineći da svako djelo odiše spontanošču, neposrednošću, plemenitom jednostavnošću, lakoćom i muzikalnošću koje dolazi nadahnućem zova Logosa kojeg autor iznosi iz trezora srca gdje je ta Riječ duboko nastanjena.

Izv. prof. art. Blaženko Juračić mag. komp. crkvene glazbe

Umjetnička akademija u Splitu